Close
  • Naslovna
  • O nama
    • O Manifestaciji
    • O Vukobratoviću
    • Arene
  • Programi
    • Program po danima
    • Takmičenja
    • Paneli i predavanja
    • Interaktivne izložbe
    • Radionice
  • Za Kompanije
  • Za Takmičare
    • Kids
    • Juniori
    • Mediori
    • Seniori
  • Za Posetioce
  • Vesti
  • Kontakt
  • Naslovna
  • O nama
    • O Manifestaciji
    • O Vukobratoviću
    • Arene
  • Programi
    • Program po danima
    • Takmičenja
    • Paneli i predavanja
    • Interaktivne izložbe
    • Radionice
  • Za Kompanije
  • Za Takmičare
    • Kids
    • Juniori
    • Mediori
    • Seniori
  • Za Posetioce
  • Vesti
  • Kontakt
  • Naslovna
  • O nama
    • O Manifestaciji
    • O Vukobratoviću
    • Arene
  • Programi
    • Program po danima
    • Takmičenja
    • Paneli i predavanja
    • Interaktivne izložbe
    • Radionice
  • Za Kompanije
  • Za Takmičare
    • Kids
    • Juniori
    • Mediori
    • Seniori
  • Za Posetioce
  • Vesti
  • Kontakt

O Vukobra­toviću

Naučnik koji je pomerao granice

U srcu jednog malog sela, Botoš kod Zrenjanina, 26. decembra 1931. godine, rođen je dečak koji će svojim umom i vizijom promeniti svet. Od najranijeg detinjstva, Miomir Vukobratović bio je fasciniran letenjem, nebeskim prostranstvima koja su mu delovala poput beskrajne pustolovine. Njegovi snovi nisu poznavali granice: još kao dečak, maštao je o osvajanju neba, a kasnije je to proširio na osvajanje novih svetova nauke i tehnologije.

Vukobratović je bio mnogo više od naučnika; bio je vizionar, pionir koji je video budućnost kakvu drugi nisu mogli ni da zamisle. Njegova strast prema nauci i beskrajna radoznalost vodile su ga kroz život, oblikujući ga u jednog od najznačajnijih umova 20. veka.

Put ka inovacijama

Kada je 1957. godine diplomirao na vazduhoplovnom smeru Mašinskog fakulteta u Beogradu, njegov put ka naučnim visinama tek je počeo. Odmah se uključio u razvoj jugoslovenskih borbenih aviona, ali je njegov pravi doprinos nauci tek dolazio. Njegovo interesovanje za aerodinamiku i proračun čvrstoće struktura dovelo ga je do revolucionarnih otkrića, ali to je bio samo početak.

Godine 1964. Vukobratović je doktorirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, nakon čega se priključio Institutu Mihajlo Pupin. Upravo tamo, na odeljenju za biodinamiku i robotiku, započinje njegov rad koji će zauvek promeniti svet.

Koraci ka (humanoj) budućnosti

Vukobratović je svet prodrmao svojom teorijom “Tačka nultog momenta” (Zero-Moment Point), koja je rešila ključni problem stabilnosti humanoidnih i bipedalnih robota. Ovo otkriće, koje je nastalo 1970. godine, postalo je osnova na kojoj se razvija moderna robotika. Pre nego što je on stvorio ovu teoriju, roboti su bili nespretne mašine, daleko od onoga što je ljudski um mogao da zamisli. Ali, zahvaljujući njegovom geniju, svet je dobio robote koji mogu hodati, balansirati, i kretati se kao ljudi.

Vukobratovićev doprinos nije se zaustavio na teoriji. Njegov tim je 1972. godine razvio prvi egzoskelet za paraplegičare, omogućavajući ljudima koji su izgubili sposobnost hoda da ponovo stanu na noge. Njegove inovacije donele su nadu i mogućnosti za bolji život mnogima, pokazujući da nauka, kada se kombinuje sa empatijom i vizijom, može premostiti i najveće prepreke.

Profesor Miomir Vukobratović nije bio samo naučnik. On je bio sanjar, vizionar, i čovek koji je pomerao granice onoga što je smatrano mogućim. Njegov život i rad ostavili su neizbrisiv trag u svetu, inspirišući generacije da slede svoje snove i veruju u snagu nauke. Uvek sa pogledom ka budućnosti, Vukobratović nas podseća da, bez obzira na to koliko je težak put, snovi mogu postati stvarnost kada ih pratimo sa strašću i posvećenošću.


© 2024 Vukobratovićevi DANI ROBOTIKE | Sva prava zadržana | Izrada sajta: